ŠTO SU ZUBNI IMPLANTATI
Implantati su trajno rješenje za gubitak zuba
Zubni implantati predstavljaju uobičajeni zahvat kojim se nadomiještaju izgubljeni zubi bez zahvata na susjednim zubima.
Zubnim implantatima nadomještamo gubitak jednog ili više zuba u gornjoj ili donjoj čeljusti. Ugrađeni zubni implantati predstavljaju zamjenu korijena zuba te kroz 3 – 6 mjeseci prolaze proces osteointegracije (učvršćivanje unutar kosti). Za vrijeme trajanja oseointegracije implantata, pacijent nije bezub već nosi privremeni nadomjestak koji osigurava estetiku i funkciju do izrade konačnog protetskog rada. Konačni protetski rad može biti pojedinačna krunica na implantatu, most na implantatima ili proteza na implantatima. Ugradnja implantata u kost pomaže u očuvanju količine kosti tj.alveolarnog grebena jer stimulira kost slično prirodnom zubu te ne dolazi do resorpcije kosti, što je inače posljedica gubitka zuba.
- Trajno rješenje
- Potpuni povratak funkcije zuba
- Prirodan i lijep izgled zuba
- Poboljšan izgled cijelog lica
- Prevencija gubitka kosti
- Normalno održavanje
U slučajevima gubitka pojedinačnih zuba u čeljustima gdje su susjedni zubi zdravi, preporučamo postavljanje implantata kako bi izbjegli brušenje zdravih susjednih zuba. Na takav implantat tada se stavlja krunica.
Nosioci potpunih zubnih proteza često su suočeni s problemom neodgovarajućeg prijanjanja proteza što se može riješiti izradom proteza na implantatima. Za retenciju gornje pokrovne proteze u potpuno bezuboj čeljusti obično su dovoljna četiri implantata, dok su za retenciju donje pokrovne proteze u potpuno bezuboj čeljusti obično dovoljna dva implantata. Proteze retinirane implantatima pridonose većem zadovoljstvu pacijenata u usporedbi s konvencionalnim protezama. Takve proteze imaju bolju estetiku, stabilnost i mogućnost žvakanja, manje ograničenje funkcije, olakšano je čišćenje proteze i govor.
Implantate je moguće opteretiti imedijatno (odmah nakon stavljanja) ili konvencionalno (nakon perioda oseointegracije). Istraživanja su pokazala kako konvencionalno opterećenje implantata pokazuje nešto bolju stopu preživljenja implantata u ustima. Implantati koje koristimo u svakodnevnom radu su izrađeni od visoko kvalitetnog i otpornog, biokompatibilnog titana,a sam zahvat postavljanja implantata je u potpunosti bezbolan uz korištenje lokalne anestezije. Preduvjet za postavljanje implantata je odgovarajuća količina i kvaliteta kosti, što se provjerava rentgenskom panoramskom snimkom i CT-om prije planiranja terapije. U slučaju smanjene količine kosti, na raspolaganju su augmentacija kosti i postupak podizanja dna sinusa (sinus-lifting).
Što je augmentacija kosti?
Gubitkom zuba dolazi do atrofije kosti koja više nije stimulirana žvačnim opterećenjem preko korijena zuba. Volumen kosti se smanjuje te nema dovoljno prostora za postavljanje implantata. Resorpcija kosti je brža ako su izvađeni zubi koji su bili na tom mjestu imali upalne procese oko korijena jer je tada infekcija dodatno uništila kost. Svaki implantat oko sebe mora imati dovoljnu količinu kosti koja ga podupire i stabilizira te sprječava povlačenje zubnog mesa oko implantata i kasnije estetske probleme, kao što je prosijavanje implantata kroz sluznicu.
Augmentacija kosti je kirurški zahvat kojim se nadomješta izgubljena kost. Za nadomještanje volumena kosti može se koristiti umjetno proizvedena kost sintetičkog ili životinjskog podrijetla ili vlastita kost (autologna kost) koja se u tom slučaju uzima s intraoralnih (donja čeljust) ili ekstraoralnih (npr.kuk) lokalizacija, usitnjava i ugrađuje na mjesto gdje je nema. Korištenje vlastite kosti predstavlja zlatni standard u augmentaciji kosti, s obzirom da takva kost ima najbolji potencijal za ugradnju i povećanje volumena. U tom slučaju potrebno je kirurški uzeti dovoljnu količinu kosti za ugradnju na mjesto defekta. Za nadomještanje malih i srednje velikih defekata kosti uglavnom se primjenjuje umjetno proizvedena kost sintetičkog ili životinjskog podrijetla. O metodi ugradnje kosti odlučuje specijalist oralni kirurg.
Cijeljenje kosti i mekih tkiva nakon nakon augmentacije može biti uspješnije uz unošenje pacijentovih vlastitih faktora rasta metodomPRF (trombocitimaobogaćenog fibrina) ili stavljanjembiomembrane za stabilizaciju ugruška i koštanog nadomjestka . PRF metoda temelji se na izoliranju trombocitima obogaćenog fibrina iz pacijentove krvi te unošenja tog ekstrakta u operacijsko područje. Na ovaj način iz trombocita oslobađaju se faktori rasta koji potiču stvaranje novih krvnih žila i rast nove kosti. Metoda je bezopasna s obzirom da se unosi samo filtrirana pacijentova krv koja pospješuje cijeljenje.Ugrađeni materijali postupno se resorbiraju te dolazi do remodelacijom kosti i stvaranja nove čvrste koštane mase. Augmentacija kosti radi se u lokalnoj anesteziji te je u potpunosti bezbolna. Nakon zahvata potrebno je pričekati period sraštavanja kosti (otprilike osam mjeseci) da bi se nastavilo s ugradnjom implantata.
Što je sinus lift?
U slučajevima nedostatka kosti u bočnim dijelovima gornje čeljusti indicirano je podizanje dna maksilarnog sinusa (sinus lift).To je oralno-kirurški zahvat prilikom kojeg sepodizanje dna sinusa kombinira s augmentacijom kosti kako bi se osiguralo dovoljno ležišta za implantate. Sinus lift se radi u lokalnoj anesteziji tako da je u potpunosti bezbolan.
Ovisno o veličini zahvata, razlikujemo mali ili veliki sinus lift. U slučaju da nam za stavljanje implantata nedostaje samo otprilike 2 mm kosti, radi se mali sinus lift kada se istovremeno s podizanjem dna maksilarnog sinusa i augmentacijom kosti ugrađuju i implantati. Zahvat se radi tehnikom osteotoma, a dobila je naziv po instrumentu kojim se odiže membranamaksilarnog sinusa. Nakon zahvata malog sinus lifta potrebno je čekati kroz period oseointegracije da dođe do srastanja implantata s kosti (oko šest mjeseci), a tek potom protetski opteretiti implantat (krunica, most).
Veliki sinus lift radi se kada nedostaje veći volumen kosti, a izvodi se tzv.bočnim pristupom. Ponekad je i tu moguća istovremena ugradnja implantata, no ako nedostaje puno kosti, preporuča se sinus lift s odgođenom implantacijom. Tada između sinus lifta i stavljanja implantata mora proći 6-8 mjeseci, inače postoji opasnost od komplikacija i neuspjeha zahvata. Specijalist oralni kirurg na temelju svog iskustva i Vaših nalaza donosi odluku o vrsti zahvata koja je Vama potrebna.
Koje su moguće komplikacije kod sinus lifta?
Sinus lift ima visoku uspješnost te komplikacije nisu česte prilikom ovog zahvata, ali su moguće. Komplikacije mogu nastati prilikom izvođenja sinus lifta ili nakon zahvata. Prilikom izvođenja podizanja dna sinusa moguće je puknuće membrane maksilarnog sinusa. Naime, debljina membrane sinusa razlikuje se od pacijenta do pacijenta. Ukoliko dođe do pucanja, oralni kirurg će različitim tehnikama sanirati defekt i spriječiti kasniju komplikaciju kao što je upala sinusa nakon ulaska materijala za nadomještanje kosti u sinus.
Nakon sinus lifta moguće je lagano oticanje koje nestaje nakon nekoliko dana. Također je moguća upala sinusa zbog različitih uzroka, kao npr.prodora infekcije iz usne šupljine, prodora implantata ili koštanog materijala kroz membranu, ili izvođenja zahvata na bolesnom sinusu. Preduvjet za izvođenje sinus lifta su zdravi sinusi, a ako pacijent od ranije ima neku bolest sinusa, potrebna je konzultacija s otorinolaringologom prije zahvata.
All-on-4
„All-on- 4“ iliti „sve na četiri (implantata)“ je izraz koji označava određeni oblik implantoprotetske rehabilitacije potpuno bezube donje ili gornje čeljusti. „All-on- 4“ metoda nije nova već je godinama dobro poznata i uspješna u kliničkoj primjeni. Naime, nakon vađenja zuba s vremenom dolazi do gubitka kosti čeljusti. Ako je sačuvano dovoljno kosti, preporuča se ugradnja većeg broja implantata jer je tada veći i broj nosača protetskog rada, no kod pojedinih pacijenata zbog premale količine ili lošije kvalitete kosti moguće je staviti samo manji broj implantata koji će nositi protetski rad. Ako je klijent prikladan kandidat za „All-on- 4“ metodu, u bezubu čeljust ugrađuju se samo četiri implantata (dva aksijalna implantata i dva nakošena implantata o čemu vodi računa oralni kirurg prilikom njihova postavljanja) i oni nose fiksni protetski rad.
Nakon postavljanja implantata u čeljust, već isti dan ili najkasnije nakon nekoliko dana klijent dobiva najprije privremeni fiksni protetski rad, a potom za tri mjeseca i trajni fiksni protetski rad. Na taj način period bezubosti smanjen je na minimum što pridonosi većem zadovoljstvu klijenata. Ovo je moguće zbog koncepta imedijatnog (neposrednog) opterećenja implantata u trenutku postavljanja u kost, prilikom čega nije potrebno čekati da prođe razdoblje oseointegracije do opterećenja implantata. Metoda „All-on- 4“ ima brojne prednosti: izbjegavaju se kirurški zahvati podizanja dna sinusa i augmentacije kosti u gornjoj čeljusti što skraćuje vrijeme oporavka od zahvata i cijenu zahvata; klijentima koji su dugo bezubi i imaju malu preostalu količinu kosti moguće je napraviti fiksni protetski rad; ugrađuju se samo četiri implantata koji pridonose stabilnosti rada u ustima tako da ga klijent osjeća poput vlastitih zuba i nema straha od ispadanja i nestabilnosti u ustima kao npr.s potpunom protezom. Također, rad je pričvršćen vijcima te ga stomatolog može vrlo jednostavno skinuti, pregledati i popraviti ukoliko je to potrebno. Održavanje higijene ovakvih radova vrlo je lagano te se provodi uz pomoć četkice i paste te vodenog tuša ili zubnog konca oko implantata. Pravilnim održavanjem higijene oko implantata oni mogu trajati doživotno te se samo mijenja protetski rad, nakon njegove dotrajalosti.
Cijena „All-on- 4“ metode je povoljnija od cijene ugradnje većeg broja implantata u čeljust i cijene dodatnih oralnokirurških postupaka te je na ovaj način izrada fiksnog protetskog rada na implantatima dostupna većem broju klijenata.
